14 travnja 2007

Izlet u Jajce - 4.dan (ponediljak)

Uskrsni je ponediljak!

Ni danas nimamo mira! Lipi je dan pa opet idemo na veliko Plivsko jezero! Ko bi nas zadrža doma! Ovaj put ćemo ić na drugu stranu jezera.

Moramo proć kroz tunel. Izgradila ga je još Austrougarska! Nekad je ovdi prolazila željeznica. Ali ne za izlete nega za ćićanje prirodnog blaga...




Ne boje se one mraka...




Sa druge strane nima asfalta...




Paridu oči lipoton...



Pogled u daljinu...

i na blizu...




Ivo, slikaj nas...

I dok su one gledale svako stablo, kućice i cviće, Ana i Nikola su nan odmaglili!



A di sad! Nikola je sigurno iša livo gori u šumu! …Ipak, nismo sigurni!

Mirjana želi iskoristit blagodat moderne tehnologije. Sad će ona zvat Nikolu! Ali ne znamo napamet Nikolin broj! Svi važni brojevi su nan zapisani tehnološki!



A onda je dobro poslužila prastara dobra tehnologija. Vikali mi, parali idilu: -Nikola! Ana!…..“. Kad ono, odazivaju nam se sa desne strane. Aj, dobro! Glavno da nisu u šumu!



Evo ih! Već uživaju...




Ovo su Nikoline gojzerice...



Vidila žaba di konja kuju...! Brr...! Ladno li je!



bez riči...




Nikola nam pokazuje život na dnu...



Mirjana ne viruje da je ovo živo biće! Je, miče se!

Gledajte i parite oči...










Na povratku opet kroz tunel...






Dobro je! Vidi se izlaz...



Žurno priko mosta na drugu stranu Plive...




Ni g-đa Ana ne voli po ravnoj, utabanoj stazi...



I patkice su ogladnile...



Ovako to izgleda nakon velikih, sridnjih i malih lepinj...

Požurili smo nazad u Jajce. Na put moramo! Vratiti se moramo! Spremamo se u tišini. Tužni smo svi pomalo! Ipak, svemu dođe kraj. Bilo nam je više nego lipo. Nezaboravno! Zahvaljujem se gospođi Ani na gostoprimstvu! I neka skuža na smetnji! A Jagodi i Nikoli hvala na pozivu na ovaj nezaboravni izlet i druženje! Jajce će nam ostati u dugom sijećanju!



Gospođa Ana nas je ispratila. Poljubac za ispraćaj! I sjaj u oku! Ali vidit ćemo se mi uskoro opet.

Nikola je upregnija konje…



Mi ćemo svakako desno...



Napuštamo Jajce. Ostavljamo ga u onoj njegovoj teškoj tišini. Idiličnoj ili zlokobnoj!? Tko zna?

Vratili smo se u Split oko 8,30 navečer! Jajce nam je još u mislima i očima!

Do novog putovanja pooozdrav,

Ivo

P.S: Ove zapise posvećujem gospođi Ani, Jagodi i Nikoli, a prije svega Sunčani, Viboru i Goranu! Neka i oni osjete barem dio onog što smo doživili u ova 4 nezaboravna dana u Jajcu.

I neka ga ne zaborave!

Nima više! Gotovo je! Bit ću vam do....




Nema komentara: