Ni danas nimamo mira! Lipi je dan pa opet idemo na veliko Plivsko jezero! Ko bi nas zadrža doma! Ovaj put ćemo ić na drugu stranu jezera.
Paridu oči lipoton...
I dok su one gledale svako stablo, kućice i cviće, Ana i Nikola su nan odmaglili!
A di sad! Nikola je sigurno iša livo gori u šumu! …Ipak, nismo sigurni!
Mirjana želi iskoristit blagodat moderne tehnologije. Sad će ona zvat Nikolu! Ali ne znamo napamet Nikolin broj! Svi važni brojevi su nan zapisani tehnološki!
A onda je dobro poslužila prastara dobra tehnologija. Vikali mi, parali idilu: -Nikola! Ana!…..“. Kad ono, odazivaju nam se sa desne strane. Aj, dobro! Glavno da nisu u šumu!
Požurili smo nazad u Jajce. Na put moramo! Vratiti se moramo! Spremamo se u tišini. Tužni smo svi pomalo! Ipak, svemu dođe kraj. Bilo nam je više nego lipo. Nezaboravno! Zahvaljujem se gospođi Ani na gostoprimstvu! I neka skuža na smetnji! A Jagodi i Nikoli hvala na pozivu na ovaj nezaboravni izlet i druženje! Jajce će nam ostati u dugom sijećanju!
Gospođa Ana nas je ispratila. Poljubac za ispraćaj! I sjaj u oku! Ali vidit ćemo se mi uskoro opet.
Nikola je upregnija konje…
Mi ćemo svakako desno...
Napuštamo Jajce. Ostavljamo ga u onoj njegovoj teškoj tišini. Idiličnoj ili zlokobnoj!? Tko zna?
Do novog putovanja pooozdrav,
Ivo
I neka ga ne zaborave!
Nima više! Gotovo je! Bit ću vam do....
Nema komentara:
Objavi komentar