14 travnja 2007

Izlet u Jajce - 4.dan (ponediljak)

Uskrsni je ponediljak!

Ni danas nimamo mira! Lipi je dan pa opet idemo na veliko Plivsko jezero! Ko bi nas zadrža doma! Ovaj put ćemo ić na drugu stranu jezera.

Moramo proć kroz tunel. Izgradila ga je još Austrougarska! Nekad je ovdi prolazila željeznica. Ali ne za izlete nega za ćićanje prirodnog blaga...




Ne boje se one mraka...




Sa druge strane nima asfalta...




Paridu oči lipoton...



Pogled u daljinu...

i na blizu...




Ivo, slikaj nas...

I dok su one gledale svako stablo, kućice i cviće, Ana i Nikola su nan odmaglili!



A di sad! Nikola je sigurno iša livo gori u šumu! …Ipak, nismo sigurni!

Mirjana želi iskoristit blagodat moderne tehnologije. Sad će ona zvat Nikolu! Ali ne znamo napamet Nikolin broj! Svi važni brojevi su nan zapisani tehnološki!



A onda je dobro poslužila prastara dobra tehnologija. Vikali mi, parali idilu: -Nikola! Ana!…..“. Kad ono, odazivaju nam se sa desne strane. Aj, dobro! Glavno da nisu u šumu!



Evo ih! Već uživaju...




Ovo su Nikoline gojzerice...



Vidila žaba di konja kuju...! Brr...! Ladno li je!



bez riči...




Nikola nam pokazuje život na dnu...



Mirjana ne viruje da je ovo živo biće! Je, miče se!

Gledajte i parite oči...










Na povratku opet kroz tunel...






Dobro je! Vidi se izlaz...



Žurno priko mosta na drugu stranu Plive...




Ni g-đa Ana ne voli po ravnoj, utabanoj stazi...



I patkice su ogladnile...



Ovako to izgleda nakon velikih, sridnjih i malih lepinj...

Požurili smo nazad u Jajce. Na put moramo! Vratiti se moramo! Spremamo se u tišini. Tužni smo svi pomalo! Ipak, svemu dođe kraj. Bilo nam je više nego lipo. Nezaboravno! Zahvaljujem se gospođi Ani na gostoprimstvu! I neka skuža na smetnji! A Jagodi i Nikoli hvala na pozivu na ovaj nezaboravni izlet i druženje! Jajce će nam ostati u dugom sijećanju!



Gospođa Ana nas je ispratila. Poljubac za ispraćaj! I sjaj u oku! Ali vidit ćemo se mi uskoro opet.

Nikola je upregnija konje…



Mi ćemo svakako desno...



Napuštamo Jajce. Ostavljamo ga u onoj njegovoj teškoj tišini. Idiličnoj ili zlokobnoj!? Tko zna?

Vratili smo se u Split oko 8,30 navečer! Jajce nam je još u mislima i očima!

Do novog putovanja pooozdrav,

Ivo

P.S: Ove zapise posvećujem gospođi Ani, Jagodi i Nikoli, a prije svega Sunčani, Viboru i Goranu! Neka i oni osjete barem dio onog što smo doživili u ova 4 nezaboravna dana u Jajcu.

I neka ga ne zaborave!

Nima više! Gotovo je! Bit ću vam do....




13 travnja 2007

Izlet u Jajce - 3.dan (nedilja)

Danas je Uskrs! Najveći katolički praznik!

Čestitamo jedni drugima. Nazdravljamo… Rano smo počeli!



I Jagoda se želi kucnit..

Dobra neka rakija. Sto jezika govori!

Danas je svečani ručak! Dolaze nam i gosti! Gospođa Ana je uzbuđena. Za ručak će biti pečenje! I kumpliri! Živili pečeni kumpliri!

Okupili smo se oko jednog bota za stolom. Nazdravljamo i veselimo se uz bogatu trpezu.



Mirjana je pojačala trpezu svojim delicijama: povrće na kineski, pečena bundeva, miso juha… Probajemo i to! Može stat! Ma isto ću ja danas malo domaće spize. Da se mogu bolje napit!

Bilo je i bureka i sirnica. Burek je kod njih sa mesom , a sirnice su zapravo burek od sira! Da ne bi bilo zabune!



Gospođa Ana nas je počastila i bakljavama. Dobre li su bakljave! Opet smo lizali prste! Volim baklave! Ma isto ih ne mogu izist više od dvi. Bilo je tu još i hurmašica!



Pilo se i vino! Nikola je ovaj put opalija po jogurtu od 3,5%! Mliječne masti! Da ne zaspe! Jogurt od 0,1% mu je slab! Mirjana je uživala u banča čaju!

Posli ručka smo se zaputili svi na novi izlet. U dva auta! I dalje je lipo vrime i grijota je stat doma.



Idemo na izletište Balkana, jedno 30 km od Jajca. Tribalo bi zapravo reć Baluk Hana (Baluk je riba, a Hana je kuća, odmorište), ali je narod to skratija, pa je ostalo Balkana!

Balkana je na jezeru! A di će biti ovdi izletišta nego na jezeru!



Skupljamo se. One ništo debatiraju! Ajmo! Ostavite se debate!





Oko jezera je staza. A sve okolo je gusta borova šuma! Odma smo se razvukli po stazi.

Nikola je uvik na čelu ...



pa gospođa Ana i prijatelj Enver…




A di su one? Ne vidimo ih! Negdi su se zaustavili! Nima ih!




Tek nakon po ure su došli..

Jagoda je srela neke poznate! Svit je mali!

Na prvom slapu Mirjana se mora slikat! Kako bi mogla proć pored slapa, a da se ona ne slika! Fala bogu šta ovod nima više slapov!


A di je sad Nikola? Di ga je sad vrag odnija? Ne more on po ravnim, utabanim stazama! Nemiran duh! Ma nije valjda uliza u šumu!? Šume su ovdi mračne i guste od borov!




Koja crna šuma!

Nikolaaaaa..! Ne javja se! "Ovo je njegov teren" – Jagoda će mirno! Doć će on!

Javija se, ali ga i dalje ne vidim! Prva ga je ugledala Mirjana! Kako se dobro stopija sa šumom! Prava, pravcata mimikrija!



Evo ga silazi sa planine…




I odma se gre umit…




A sad ću opet umuknit! Uživajte i vi u lipoti…







Za uspomenu i dugo sjećanje…


Moran se i ja slikat! Dosta san ja njih slikava!





Jagoda nam je malo skratila noge!



Iznenadni susret...


Evo koga je ono prije Jagoda srela! Nikolinu rodbinu! Popili smo piće u restoranu!



Nikola nam želi pokazat djedovinu! Vodi nas do livada svoga djetinstva… Lipe li prirode! Guštamo!



I onda mi se aparat ugasija! Baterija je prazna da praznija ne more bit! Potrošija san 5 memorijskih kartica na dva aparata. Sad je i Nikolin aparat mrtav! Ovo je zadnja slika ovog dana. Dobro je i izdrža koliko san ga izmaltretira!

Nikola nas je odveja na jedan proplanak. Sija je ispod stoga sijena! Livade su pune poljskog cvića. Predivan pogled! Ne mogu ja tu lipotu opisat ričima. Pas mater i aparatu! Pa je baš sad mora crknit!

Spuštamo se prema jezeru! Mirjana je vidila koprivu! Kopriva!! Pripremila se ona za taj susret. Ništa ona ne prepušta slučaju! Ima i rukavice i škartoc! Nikola joj pomaže u berbi! Bit će gozba za večeru! Blago nama!

Lipo nam je bilo i danas! Ko ovo more platit!

Idemo doma! Za večeru je Mirjana skuvala svoju koprivu! Nudi je ka likariju! Nikola se odma mašija! Jagoda i ja smo malo oprezniji! Probaj najprije ti – inzistiramo. I pokaži nam jezik je li nateka! Želimo se uvjerit da je kopriva dobro skuvana. Ja pratin ima li Mirjana kakvih simptoma! Izgleda sve OK! Jagoda se tek onda mašila! Uzela je cili jedan list!

Kopriva je na kraju izazvala pravu pomutnju! Nešto nan je u kući zasmrdilo! Smrdi ka kad gori bakelit! Da nije luster? Penjem se na katridu i njušin ga! Ništa ne ćutin! Jagoda gura nos u televizor! Nije ni TV! A da nije ča ona tvornica iz dimnjaka pustila? Izlazimo svi na balkon i dižemo noseve uzrak? Svi kolektivno njušimo! Ništa posebno ne ćutimo! I onda je Nikola opalija dijagnozu: To je od koprive! Kopriva je za to kriva! Udri po koprivi!

Otišli smo leć uvjereni da je kopriva kriva! A nije jadna kopriva bila kriva! Bravo Nikola! 4:0 za tebe!